Siniša Mataić – Intervju s našim predavačem 3D animacije

U prošlom blogu3D animacija – vještina budućnosti’, pisali smo o važnosti te vještine te kako započeti s učenjem iste. Novost je da Machina Academy uskoro počinje s novim tečajem – 3D animacija – pa smo ovaj blog odlučili pretvoriti u intervju u kojem ćemo vam predstaviti našeg novog predavača Sinišu Mataića.

Tko je Siniša Mataić?

Ukratko, Siniša se 3D animacijom bavi već dugi niz godina, a svojim kratkim filmom osvojio je i prestižne međunarodne nagrade. Radio je u mnogim studijima za animaciju u Hrvatskoj i Europi, a više o njegovom radu te kako zamišlja svoj tečaj u Machini, pročitajte u nastavku bloga.

Siniša Mataić

Reci nam nešto o sebi. Otkad se baviš crtanjem?

Crtanjem se bavim od malih nogu. Još tada sam uzimao knjige životinja koje sam precrtavao. Kroz cijelu srednju školu želio sam se baviti crtanjem stripova pa sam kupovao Marvelove stripove i proučavao njihove crteže.

Plan mi je bio upisati Likovnu akademiju i crtati stripove. Volio sam i animirane filmove, ali nisam znao da se to može studirati i raditi. Oduvijek sam volio anime, a i dan danas sam njihov veliki fan.

Kako si se odlučio baviti animiranim filmom?

Kroz cijelu srednju školu htio sam upisati Likovnu akademiju i iznenadio sam se kada sam čuo da se otvorio odsjek za animaciju. Kako sam bio zainteresiran za strip, ovo mi se učinilo još boljim – slike u pokretu! Upisao sam taj studij i to mi je bilo super! Baš sam zagrizao za to. Kupio sam knjige koje su nam preporučili profesori.

Tako sam krenuo s proučavanjem ‘Ilusion of life’, knjige koja govori o poznatih 12 principa animacije, te ‘Animator’s Survival Kit’ Richarda Williamsa. Uz te sam knjige, uz sve vježbe koje sam imao na faksu, počeo i doma vježbati.

To je primijetio i moj profesor iz klasične animacije Darko Kreč i na trećoj godini mi je dao priliku za rad. Preuzeo sam njegov dio posla i počeo raditi kao 2D animator na osmominutnom filmu Cristobal Colon. To mi je bilo prvo profesionalno iskustvo.

Kakvo je stanje s animiranim filmom u Hrvatskoj?

Kod nas industrije praktički nema, nije da možeš otići u neki studio i raditi serije ili dugometražne filmove jer toga nema. Uglavnom su to kratki filmovi koji su financirani sa strane HAVC-a.

Postoje li neke koprodukcije?

Zna se dogoditi, ali to je rijetko. Prije nekoliko godina bila je jedna, mislim hrvatsko-švicarska koprodukcija, i radio se poluigrani-poluanimirani film. Nažalost, nisam bio u mogućnosti to raditi.

Radio si i u studijima po Europi, ali si se ipak odlučio vratiti u Hrvatsku. Gdje sada radiš?

Radim u studiju ‘Poster’ koji se uglavnom bavi VFX-om te postprodukcijom reklama i filmova. Kada sam se vratio u Hrvatsku, producent iz Postera, Zoran Vujić, predložio mi je da počnem raditi na njihovoj video igri Format Earth. To im je prva video igra, radim character dizajn, concept art i 3D animaciju. I to mi je baš super! Htio sam se više baciti više u game development i, eto, pružila mi se prilika.

3D animaciju učili su te profesionalci iz Pixara, Disneya i DreamWorksa. Kako je izgledao put prema toj edukaciji?

Za vrijeme faksa htio sam raditi samo 2D animaciju jer 3D animacija me uopće nije zanimala. No par godina nakon što sam završio faks, imao sam osjećaj da sam naučio gotovo sve što sam mogao naučiti u Hrvatskoj. Imao sam želju otići dalje u Japan ili u Francusku. Međutim, saznao sam da postoji profesionalni tečaj u Danskoj, a riječ je o ‘The Animation Workshop’ na kojem se radila 3D Character animacija.

Rekao sam si da idem naučiti 3D animaciju jer mi se svidio njihov program. Tečaj je koncipiran na način da se svaka dva tjedna izmjenjuju profesori i to su ljudi iz industrije, iz najjačih studija za animaciju poput Pixara, Disneya, DreamWorksa. U četiri mjeseca, koliko traje tečaj, prošli smo mnogo toga, od osnova 3D-a, osnove animacije, pa sve do glume, lip synca, itd.

Dobio si stipendiju za tu školu?

Jesam! Dobra stvar je što HAVC sufinancira taj tečaj tako da sam se prijavio i dobio stipendiju. Prijavio sam se još i u Danskoj jer i oni sufinanciraju taj isti tečaj i od njih sam dobio smještaj. Morao sam si jedino sam platiti hranu, što nije bio jednostavan zadatak jer me hrana koštala sto eura tjedno.

Za svoj animirani 2D film ‘Penjači (Off Belay)’ dobio si prestižne nagrade. Ispričaj nam kako je nastajao taj film.

Film “Penjači (Off Belay)” je osvojio nagradu Grand Prix i nagradu guvernera Tokija na Tokyo Anime Award Festivalu. Najprije sam film prijavio na natječaj HAVC-a i dobio financije za njega.

Climber_Penjač movice

Sve se to događalo u vrijeme kada sam došao u Dansku, tako da sam a za vrijeme boravka i edukacije tamo saznao da u sklopu ‘The Animation Workshopa’ postoji i program koji se zove ‘Open Workshop’, što je zapravo ‘Artist and Resident’ support, što znači da možeš prijaviti svoj projekt bilo da je riječ o stripu, storyboardu ili filmu i ako ga odobre daju ti sve što ti treba za rad. Tako sam se ja prijavio, prošao i dobio smještaj, kompjuter, softver, dakle sve što mi je bilo potrebno za rad, čak i ljude koji su mi pomagali u projektu.



Zbog “Penjača” sam ostao još dvije godine u Danskoj i brusio vještinu. Radio sam samo na tom filmu. Poslije sam se vratio u Zagreb jer nisam završio film do kraja i tu sam se bavio freelance poslovima. Nakon toga sam otišao u raditi u Beč na 3D seriji ‘Talking Tom’.

Bilo je to prilično iscrpljujuće jer je u tom studiju norma bila šest sekundi animacije dnevno, što je trideset sekundi tjedno, a to je jako puno. Tako da sam nakon radnog vremena radio do dva u noći na ‘Penjaču’. Shvatio sam da ne mogu više živjeti tim tempom i vratio se u Hrvatsku gdje sam dobio poziv od studija ‘Lemonade’ u Splitu da animiram na njihovom filmu “Planemo” i tada sam uspio završiti i svoj film.

Nakon Splita otišao si u Barcelonu. Kako dobiti posao animatora u inozemstvu?

Tako je, sa suprugom Nataliom, koja je inače 3D animatorica, dogovorio sam da se preselimo u Barcelonu. Ona je Katalonka pa smo se odlučili za taj grad. Tamo smo bili skoro godinu dana i radili u studiju za animaciju. Vani nije teško naći posao animatora, ako imaš dobar showreel i ako si otvorena osoba, mnoga vrata su ti otvorena.

Što je bitno za uspjeh?

Bitno je raditi na sebi i imati konstantnu potrebu raditi na sebi! Kad pogledaš, danas je toliko informacija dostupno, ljudi rade fenomenalno i ako nisi u tom rangu, taj skill set se brzo počne trošiti.

Recimo, ako radim na nekom 3D projektu pokušavam svako jutro barem pola sata crtati nešto u 2D-u, samo da ne ispadnem iz štosa. Isto tako ako radim na 2D projektu tu i tamo ću otvoriti Mayu i još nešto napraviti u 3D-u. Ima tu sličnosti, ali opet je drukčije.

U kojem programu radiš 3D animaciju?

Radim u Mayi, a radio sam i u nekim drugim softverima, primjerice 3D Studio Maxu, pa čak i u jednom arhaičnom softver Messiah, ali mislim da to više nitko ne koristi. Tako da najviše koristim Mayu jer gdje sam god išao raditi tražili su upravo taj softver. Osim toga, Maya ima super deformere i fenomenalne riggove.

Sjećam se kad sam tek počeo raditi 3D živicirale su me neke stvari, na primjer: hoću da mi se lik drži za glavu, i u 2D jednostavno nacrtam da se drži za glavu, dok u 3D-u nije tako. Dok imaš rigg moraš pomaknut više toga da bi se lik primio za glavu, a nekada se jednostavno fizički ne može primiti za glavu, pa ima tu dosta tehnikalija koje su naporne. No, sad već dobro poznajem softver i plivam u tome.

Imaš li neki savjet? Gdje pratiti animirani film?

Redovito pratim ‘On animation’ blog na kojem možete naći razne animirane serije, filmove, animacije za igre, razne analize. Ima čak i raznih tutoriala i zaista se svašta nađe vezano uz animaciju, a redovito čitam i Cartoon Brew jer dosta pišu o kratkim filmovima, što je novo u animiranom filmu i industriji.

Kako gledaš na video igre kao 3D animator?

Sve više me zanimaju video igre i animacija u igrama. Drugačiji je to svijet od klasične animacije prvenstveno što se tiče storytellinga. Osim toga igre imaju dosta motion capturea, što nije zanimljivo za većinu animatora, ali s obzirom na to koliko danas animacije ima u igrama, to je nešto što će svaki animator morati znati, kako pročistiti motion capture, što je to i kako to funkcionira.

Kako si zamislio predavanja 3D animacije u Machini?

3D animacija je dugotrajan proces i nakon tri godine studiranja animacije ti si totalni početnik. Tako da će ti trebati još barem tri godine konstantnog rada da bi mogao biti ok. Kad pogledaš, to je šest godina i to je puno.

Prolazit ćemo kroz bazične stvari da bi ljudi mogli napraviti solidan showreel i pokazati da im je taj basic skill prilično jak. Dakle, proći ćemo sve principe animacije i sve stvari koje su potrebne za rad na serijama, video igrama ili filmovima.


Konkretno glumu i facial animaciju ćemo samo proći, ali te stvari treba jako puno vježbati da bi se mogao dobiti vjerodostojan character. Ono što je najbitnije za polaznike jest da stvarno razumiju svih 12 principa animacije te da znaju i mogu dobro prenijeti body mechanics, jer to je najbitnije u video igrama.

I za kraj, može li se naći posao u Hrvatskoj kao 3D animator?

Ako si dobar, posla ćeš imati uvijek. Ako ne nađeš u Hrvatskoj, danas se s internetom može živjeti u Hrvatskoj i raditi u inozemstvu, odnosno freelanceati. U svakom slučaju, posla ima!

Postani i ti 3D animator!

Imaš li želju postati 3D animator? Želiš naučiti animirati za video igre i filmove? Javi se na naš e-mail machina@machina.hr i pitaj nas sve što te interesira o tečaju 3D animacije, a ako želiš zaprimati najnovije informacije o našim uslugama i blogovima prijavi se na naš newsletter.