3D animacija – vještina budućnosti

U desetljeću iza nas 3D animacija doživjela je izuzetni procvat i izaziva sve veće zanimanje publike. Navedenom su izuzetno pridonijeli sve popularniji dječji filmovi iz radionice Disney/Pixara, ali i Hollywoodska produkcija.

Videoigre se naročito oslanjaju na 3D animaciju, a ona je i uvelike promijenila njihov izgled u posljednjih 20 godina.

Što je zapravo 3D animacija i zašto je postala jedna od najpoželjnijih grana moderne kreativne industrije? U ovom ćemo blogu probati odgovoriti na to pitanje, kao i objasniti koje vještine mora imati dobar 3D animator.

Što je 3D animacija?

Na pitanje što je 3D animacija mnogi će otići u širinu i pričati o modeliranju likova ili objekata, njihovom teksturiranju, namještanju kostiju, pregiba i kontrola za animaciju („riggingu), postavljanju osvjetljenja i slično.

Međutim, sve navedeno zapravo tek prethodi samom procesu onog što zovemo animiranjem. Stručna definicija ovog pojma usko je vezana uz postupke kojim gotovim modelima „udahnjujemo život“. Točnije, određujemo njihove pokrete, fizičke karakteristike i načine na koji se oni postavljaju spram prostora u kojem se kreću.

U svakom ozbiljnijem ili većem studiju, 3D animator je sličan lutkaru u kazalištu.

Kad dobije gotov 3D model, on uzima „lutke“ u svoje ruke i razmješta ih po kazališnoj pozornici. Određuje kako će se koja kretati i kako će svojim postupcima komunicirati svoja emotivna i psihofizička stanja. Iako većina ovih animatora koristi najsuvremeniju tehnologiju, njihova vještina ne oslanja se na brze procesore i grafičke kartice.

Vjerovali ili ne, posegnut će za znanjima koja se već doslovce stotinu godina primjenjuju u animiranom filmu, a odnose se na tzv. Dvanaest principa animacije.

Ova su načela osmislili prvi crtači studija Walt Disney, poznati u industriji pod nadimkom „Devet Staraca“ (Nine Old Men). Dvojica od njih, Ollie Johnston i Frank Thomas, početkom osamdesetih objavili su knjigu Disney Animation: The Illusion of Life koja je obvezna lektira za sve animatore, bilo da se bave 2D ili 3D animacijom.

Navedena knjiga zapravo je detaljna studija o tome kako se animirani likovi ponašaju na ekranu i po čemu se razlikuju od živih glumaca u istim uvjetima. Vođeni s tih dvanaest načela animatori će svoje modele animirati tako da izgledaju živo i uvjerljivo. To često doprinosi visokoj razini uvjerljivog doživljaja kod gledatelja animiranog filma, igranog filma ili pak igrača videoigre.

Što je sve potrebno da lik/objekt postane animabilan?

Proces prije same animacije prilično je dugotrajan i sastoji se od više faza.
Prvo što je potrebno je skicirati model, zatim ga modelirati, dodati teksture te odrediti mjesta na kojima će se i kako savijati (rigging). Tek nakon što je ovaj dio posla obavljen, možemo reći da je lik ili objekt spreman za proces animiranja, tj. postao je animabilan.

Upravo zbog tog dugotrajnog procesa kod stvaranja 3D filmova ili kompleksnijih videoigara, okuplja se tim u kojemu je podjela posla iznimno striktna i specijalizirana. Primjerice, rigging, bez kojeg bi modeli bili potpuno nesavitljivi ili bi se neprirodno kretali, nerijetko se radi mjesecima.

Jedan od takvih primjera može se vidjeti na primjeru snimanja animiranog filma ‘Finding Dory’, poznatog studija Pixar. Testni kadar kretanja lika hobotnice, u trajanju od samo dvadeset sekundi, radio se godinu dana.

Rigging takvog modela može potrajati i do godine dana izrade, ali nakon što je isti završen, darovit animator može gotovo savršeno riješiti kretanje lika i bez poteškoća odraditi svoj posao.

Upravo se zbog te kompleksnosti od 3D animatora očekuje poznavanje svih procesa koji prethode njegovim postupcima, iako će ih rijetko kada primjenjivati tijekom samog animiranja.

Koje vještine posjeduje dobar 3D animator?

Iskusniji 3D animator ima širok spektar znanja, od kojih su tek neka čiste tehničke prirode. Poznavanje crtanja uvelike će pomoći u radu, a razumijevanje 2D animacije također nije na odmet.

Poput pisaca i glumaca, animatori vole promatrati okolinu oko sebe te iz nje crpiti većinu nekog „nepisanog znanja“ koje kasnije primjenjuju u procesu animacije. Primjerice, promatraju razliku u kretanju starije i mlađe osobe na ulici (prvi je možda sporiji, no kreće li se možda odlučnije zbog svog životnog iskustva?) ili kako različiti ljudi u kafićima drže šalice na različite načine (što može biti važan detalj pri karakterizaciji lika u filmu ili videoigri).

Detalji poput običnog treptanja oka za animatore može biti važna stavaka u izradi animacije. Hoće li se oko lika zatvoriti do kraja? Hoće li ostati zatvoreno dok on nešto govori ili se nekome obraća? Hoće li se zjenica raširiti pri dizanju kapka?

Sve su to stvari koje prosječan gledatelj ili igrač nužno ne primjećuje direktno, no to itekako ostavlja dojam na njihov doživljaj onoga što imaju na ekranu. Upravo je Pixar poznat po ovakvim detaljima u svojim filmovima, a oni su, uz dojmljive priče i jedinstvene likove, jedan od razloga uspjeha ovog studija.

Animatori jednim dijelom moraju biti i redatelji, određujući kako će koja scena izgledati te odlučivati o tome koji će se elementi naglasiti u animaciji. Ovdje je važan „smisao za raspodjelu vremena“, ili kako bismo ga na engleskom nazvali „timing“ .

Primjerice, koliko dugo treba nekom liku da podigne teret govori nam puno o težini tog predmeta ili fizičkoj sposobnosti tog lika. Možda zvuči neobično, ali animatori također moraju dobro razmišljati o nekim pojmovima važnima za sportaše i plesače. Primjer toga je da moraju voditi računa o centru težine, što može biti presudno u kretanju ili popikavanju likova s ciljem da njihovo kretanje na ekranu izgleda „prirodno“.

Animacija je timski sport i zato je strpljenje također bitna karakteristika u ovom poslu. Osim što mnogo vremena i truda ulaže za samo nekoliko sekundi animacije, animator treba biti spreman na kritiku i potrebne korekcije već gotovog materijala.

3D animacija u videoigrama

Za razliku od filmske, 3D animacija u igrama donekle je jednostavnija i u praksi nisu potrebne godine da bi se ostvarila. U većini slučajeva, vezana je za mehanike na kojima pojedini naslov počiva. Primjerice, lik koji se skriva od svojih neprijatelja (Stealth) nužno će imati sporije kretnje, a svojim će tijelom pokušavati zaposjesti što manju površinu. Na animatoru je da osmisli ciklus kretanja njegovog modela, koji će se usmjeravati ovisno o potezima igrača kroz gamepad ili tipkovnicu.

Animacije udaraca znaju biti poseban izazov za animatore. Ne samo što moraju izgledati impulzivno i prirodno, već su naročito vezane za same likove i položaje u kojima su se našli. Primjerice, udarac nekog ninja-ratnika bit će brz i precizan poput djelića plesačke koreografije, dok će udar diva koji napada kladom komunicirati masivnost i razornost. Slično je i s animacijom udarenog lika, koja se mora (po mogućnosti) prilagoditi sili koja se raspodijelila po njegovom tijelu kao i samim zakonima fizike koji vrijede u dotičnoj priči ili svijetu.

Kolika je zaposlivost 3D animatora u Hrvatskoj i inozemstvu?

Danas postoji sve više game dev studija i firmi koje se bave postprodukcijom reklama i filmova, kojima nedostaju upravo 3D animatori. Ako govorimo o 3D animaciji dugometražnih filmova i serija, tu je posao u Hrvatskoj teško naći. S vremena na vrijeme snimaju se kratki filmovi, uglavnom financirani od strane HAVC-a, a da se netko i odluči snimiti dugometražni 3D film našao bi se u problemu jer bi teško došao do adekvatnog tima. Većina animatora u Hrvatskoj radi u 2D-u pa je vjerojatno i nedostatak snimanja 3D filmova na neki način uzročno-posljedični problem.

Animatori su kao nomadi, odlaze za poslom i na taj se način imaju prilike upoznati s mnogo novih ljudi, gradova i država. Takav način života odlična je prilika za mlađe ljude da skupe iskustva, naprave dobar showreel i prošire mrežu kontakata i potencijalnih poslodavaca.

Prosječna plaća jednog 3D animatora kod nas se kreće od 5000 do 7000 kuna, dok se u zapadnoj Europi može kretati od 1200 do 4000 eura, ovisno radi li se o poziciji juniora ili seniora.

Kako postati 3D animator?

Sigurno se pitate kako postati 3D animator?

Danas se na internetu može naći mnoštvo tutorijala i materijala o 3D animaciji. No ti tutorijali znaju biti prilično zamorni i dosadni pa takav tip učenja često postaje neproduktivan.

Tutorijali su uvelike korisniji onima koji već imaju iskustva u animiranju ili se time bave profesionalno pa im neki tutoriali nadograde znanje. Zato se početnicima sugerira neka vrsta edukacije na kojoj se uče osnove uz vodstvo iskusnog mentora. Upravo jedan takav tečaj 3D animacije nudi i Machina Academy pod stručnim vodstvom iskusnog mentora Siniše Mataića!

U samim početcima, animatorima je u procesu rada apsolutno neophodan dobar feedback i konstruktivna kritika. Kasnije u profesionalnom radu to ima ulogu daljnjeg rafiniranja.

Zaključak

Najbolje je krenuti od osnovnih stvari poput animiranja lopte. Taj jednostavan element može se primijeniti na mnogo složenije stvari. Bazični principi animacije korišteni na primjeru lopte, kao što su squash, stretch, timing i spacing primjenjivi su i u animaciji kompleksnijih elemenata.

Primjerice, kod animacije hoda iskusnije oko primijetit će da su kukovi zapravo “bouncing ball”, odnosno lopta koja se miče gore dolje. Zato se bazični koncepti trebaju što bolje razumjeti kako bi se olakšao rad s onima kompleksnije naravi.

Tako stvari funkcioniraju i s crtanjem. Kada se shvati da je ljudska glava zapravo kugla s cilindrom koji se rotira, postaje lakše crtati glavu iz bilo koje perspektive. Iako je 3D animacija relativno kompleksna, postupak njezinog uspješnog savladavanja i učenja općenito je gotovo klasičan i podrazumijeva to da su prvi koraci u učenju animacije dobro razumijevanje osnova, kao i svih dvanaest principa animacije.

Međutim, ako želite i vi postati 3D animator, ali ne znate kako i gdje započeti s učenjem, javite se na naš email machina@machina.hr i pitajte nas sve što vas zanima o tečaju 3D animacije. Ako želite primati još ovakvih savjeta i informacija, prijavite se na naš newsletter.